Slučajno izabrane ispovijesti

#13184    |    Prije 9 mjeseca

Kad sam imala 14 godina zaljubila sam se. On je malo stariji i nije htio ni čuti za mene. Prošlo je od tada i 10-ak godina. Već dosta vremena sam u ozbiljnoj vezi, imam momka koji me poštuje i pazi. Ali... Nema tu ljubavi, niti je ikada bilo, niti će je biti. Ponekad, još uvijek mislim na staru ljubav. Živimo u istom gradu, sretnem ga katkad... Sa ženom i djetetom. Gleda u mene, a zapravo gleda kroz mene: mislim da me uopšte ni ne vidi. Meni je tada posebno teško. Danima bolujem. Voljela bih da ga ne viđam nikako. Iako nismo nikada bili zajedno, jednostavno ne mogu krenuti dalje. To je bila platonska ljubav, čista, najiskrenija. Kad bih samo bila pored njega, a da me nikada ni ne dotakne, bila bih najsretnija žena na svijetu. Fali mi mnogo. Osjećam kao da mi je neko oduzeo vlasiti život, i da, kao po nekoj kazni, živim nečiji tuđi. Ne shvatam zašto, šta sam to Bogu zgriješila. Da je bilo po mom udala bih se za njega odmah po završetku srednje škole. Dosad bismo imali djecu. Bila bih ispunjena kao osoba i znam da bih bila sretna. Oboje bismo bili sretni, sretniji nego što jesmo. Niko ga ne može voljeti kao ja, niti mu može pružiti sve što sam ja mogla. Nisam mogla ni pojmiti šta znači biti nesretno zaljubljen, mislila sam da se to dešava rijetko i da se neće desiti i meni. Trudim se da budem jaka. Pokušavam postići određene uspjehe u svome lažnom životu, kako bih mu "pokazala" da je užasno pogriješio u vezi sa mnom. Završila sam fakultet, iako mi to ništa ne znači. Mogu završiti i tri fakulteta, ali ničim ne mogu nadomjestiti njegovu ljubav. Borim se kao lavica, iako je jako teško... Baš me briga ako će me ovdje neko osuditi zbog ovoga. To su moja osjećanja. Ništa od toga nisam sama izabrala svojom voljom. Nažalost, niko me ne razmije, pa čak ni majka i sestra, koje su mi najbliže. Obje su mi, nezavisno jedna od druge, rekle oprilike ovako: "Možda je i bolje tako, da niste bili skupa". Svoje stavove nisu mogle ničim obrazložiti. Pa ipak, ne zamjerim im. Jednostavno ne shvataju. Ne moraju ni drugi ljudi. Ovako ću barem samoj sebi malo olakšati...

#2383    |    Prije 2 godinaa
#1804    |    Prije 2 godinaa
UČITAJ JOŠ ISPOVIJESTI
Početna Najnovije Najpopularnije Ostavi ispovijest
Sortiraj po broju Odobravanja Osuda Komentara
Pratite nas na Facebook-u!